Kosovocafe.com

Pise Alija Dzogovic: Istorijska je činjenica da identitet Bošnjaka u matičnoj državi Bosni i Hercegovini nije sporan, ali ni van bošnjačke matice – u Sandžaku, na Kosovu, te van ovih geografskih prostora, u dijasporama na primjer. Nacionalni status Bošnjaka generalno je standardizovan, utemeljen voljom i historijskom argumentacijom i afirmacijom, po istom dijalektičkom modusu u kojem su se stvarale i druge evropske nacionalne zajednice. Tendencije dokazivanja postojanja nekih, navodno velikih, i starih, nacionalnih zajednica, i negiranje drugih, putem nasilja ili tihe asimilacije, imala je sve karakteristike genocida nad tzv. malim nrodima ili etničkim grupama. Svođenje naroda na etničke grupe, minimiziranje njihove tradicije i kulture, historije i nacionalnog imena, takođe je oblik genocida i etničkih čišćenja fizičkim sredstvima ili kvazi naučnim dokazima, putem zlonamjernih književno-historijskih tekstova, propagande, vjerskih evokacija i lamentiranja, obećanja različitih sadržaja i pakovanja. 

Ne postoji dilema o historijskoj genezi imena Bošnjak. I ranije sam pisao da etničko ime Bošnjak ne datira tek od Kulina bana, već još od mnogo ranije. Već u prvom vijeku nove ere pominje se i ime rijeke Bosne, naravno u onoj fonološkoj strukturi koja je bila svojstvena jeziku naroda koji je nastanjivao oblasti oko ove rijeke. I narod koji je obitavao oko ove rijeke morao je imati svoje ime, koje je svakako lingvistima i historičarima, iako hipotetično, ali jasno i evidentno. Činjenica je da, tokom dalje historije, ovaj narod, niti njegovo ime, niti njegov onomastički sistem (toponomastika i antroponomastika) nisu nestajali ”jednim potezom” i zatrpavanjem imenima drugih naroda – osvajača i došljaka. Dijalektička je stvarnost da su se narodi miješali, njihove kulture i njihovi jezici, iz čega je zatim rezultirala simbioza u oblasti tradicije i jezika, asimilacija ili geografska pomjeranja i raseljavanja. Read more…